Naivni slikar Hlebinske škole, književnik, te sakupljač narodnog i jezičnog blaga.
Ivan Večenaj, naivni slikar Hlebinske škole, književnik te sakupljač narodnog i jezičnog blaga, rođen je 18.svibnja u selu Gola koje se nalazi između rijeke Drave i mađarske granice u tzv. Prekodravlju, u seljačkoj obitelju kao prvo dijete od šestero braće. Završio je 4 razreda pučke škole sa odličnim uspjehom, no zbog siromašnog stanja svojih roditelja nije mogao nastaviti školovanje. Radio je sa ocem u polju i išao u nadnice bogatijim susjedima, a u zimskim danima u svojoj 15-oj godini naučio je tkati domaće platno od konoplje, te je tako, tkajući drugima, zasluživao za odjeću i obuću. U nedjelju ili kada bi padala kiša, uvijek bi uzimao olovku i papir, te crtao ili precrtavao tuđe slike, tako da su neki crteži sačuvani čak iz 1934.
S grupom ZEMLJA ga u ono vrijeme nije nitko povezivao, a sam to nije znao, sve do poslije II.Svjetskog rata kada se povezao u Hlebinama sa Ivanom Generalićem i Krstom Hegedušićem. Tako je 1954. prvi puta izlagao u Koprivnici sa slikarima iz Hlebina. Od tada je Ivan Večenaj izlagao samostalno i zajednički po čitavom svijetu kao jedan od najznačajnijih predstavnika Hrvatske naivne umjetnosti. Kroz 60 godina stvaralaštva najviše je slikao slike ulja na staklu koja su specifična za hrvatsku naivu po obrnutoj metodi slikanja. Mnoge njegove slike nalaze se u privatnim kolekcijama, svjetskim muzejima i galerijama, pa tako i u Vatikanskom muzeju suvremene umjetnosti u Rimu. Izlagao je po cijeloj Hrvatskoj te bivšoj Jugoslaviji, Milanu, Torinu, Parisu, San Franciscu, Floridi, Japanu, Münchenu, Baselu, Monte Carlu, New Yorku, itd.
Od rane dobi istovremeno i piše i slika, a pisanjem se intezivno počinje baviti nakon drugog svjetskog rata ali naročito zapisivanjem i sakupljanjem starih riječi, poslovica i zagonetki.
Osim što je većinu života posvetio slikanju, Ivan Večenaj je napisao 8 knjiga: TAJNE DVORCA PEPELARE – povijest Prekodravlja i istraživanje o zidinama Pepelare za koje soznaje da su zapravo ostaci dvorca Elizabete, KRIK DIVLJE DJEVOJKE – roman, MOJEMU ZAVIČAJU – povijest sela Gole, PREKODRAVJE TAK POPEVA – zbirka pjesama, VELIKA FTICA – roman, POSLOVICE I ZAGONETKE i RJEČNIK GOLE u kojem je od zaborava sačuvao 12.000 starih riječi. Posljednja knjiga O ŽIVOTU U GOLI KROZ DVJESTO GODINA, izdana nakon njegove smrti posvećena je slikarevim precima. Ljubav prema Podravini i prirodi pokazivao je svakodnevno, a uz pomoć svog sina Mladena sakupljao je etnografske predmete, tako da je danas njegova rodna kuća pretvorena u Etno-kuću sa više od 700 etnografskih predmeta koji su uz tradicionalnu okućnicu Zaštićeno kulturno dobro RH od 2007. godine.
Nakon svoje smrti 13.2.2013. u 93. godini života iza sebe je ostavio veliku likovnu, književnu i etnografsku ostavštinu svojoj obitelji i Podravini!